Na temeljima rimskih termi sagradjen je amam

Devet godina posle Kosovske bitke (1398.) u Sokobanju su stigli Turci. Banju pominje Konstantin Filozof u biografiji despota Stefana Lazarevića, a opisivali su je i Evlija Čelebija, turski geograf Hadži Kalfa, Vuk Karadžić, putopisac Feliks Kanic…
Čuveni Amam , sagradjen na najpoznatijem sokobanjskom lekovitom izvoru, u to vreme (1663. godine) sokobanjsko javno lekovito kupatilo, prvi pominje turski putopisac Evlija Čelebija:
“Kupatilo je vrlo impozantno, u dobroj građevini, s kupolama pokrivenim olovom, sa šedrvanom i sobama za kupanje.” Ima i posebno kupatilo “samo za žene, sa toplom vodom u koju se nemože ući, dok se prvo ne promeša sa hladnom vodom.”
U banju su tada dolazili gosti iz Turske i Male Azije.
Imala je dve stotine kuća, pokrivenih drvetom, šest džamija, dva manja hana, dve turske osnovne škole i medresu – versku muslimansku školu.”
Srpski živalj bio je nastanjen na potezu današnjeg Vrela – južni deo današnjeg centra varoši. Da Da je Sokobanja “dražesno mesto” rekao je 1737. godine austrijski general Šmetaus:
” Ima jedan zamak koji je, kako izgleda, vrlo star. Ima kupatila za koja se priča da su divna… Ona su sagrađena od mermera i održavaju se sa puno čistoće. Ovamo Turci dolaze iz svih krajeva, pa čak i iz Azije.” Šmeatus, takođe, navodi da su pre Turaka ovde na lečenje dolazili još rimski legionari, ratnici Vizantije i srednjevekovne velmože.”

Prvi put od Turaka Sokobanju je oslobodio Hajduk Veljko Petrović (1808.), nakratko je ponovo preuzimaju turci od 1809 – 1810., kada je Hajduk Veljko ponovo oslobadja i ovde ostaje do 1813. godine.